Gospa Lurdska Blagdan 11. veljače

Gospino ukazanje u Lurdu u jednom pismu opisala je sama vidjelica Sv. Bernardica ovako: "Jednog dana godine 1858. pođoh k obali rijeke Grave pobirati drva s dvije djevojčice kadli začuh nekakav šum. Okrenuh se k livadi, ali ne vidjeh da bi se stabla iole micala. Na to podigoh glavu i ugledah pećinu. I opazih Gospođu odjevenu u bijele haljine: bila je obučena u bijelo i opasana plavim pojasom, na obadvjema nogama imala je žutu ružu iste boje kao i njezina krunica. Kad to ugledah, protrljah oči, misleći da se varam. Trgnuh ruku u krilo svoje haljine i tu nađoh svoju krunicu. Htjedoh se prekrižiti ali ne mogoh dići ruku ka čelu. A pošto se ona gospođa prekrižila, pokušah to i ja, premda drhtave ruke, napokon sam uspjela.
Odmah počeh moliti krunicu. Gospođa je prebirala zrnca krunice ali nije micala usnama. Kad završih krunicu, viđenje odmah nestade." Druge dvije djevojčice nisu ništa vidjele. Vidjelica ističe da joj je Gospođa progovorila tek za trećeg viđenja i pitala je hoće li dolaziti na isto mjesto kroz petnaest dana. Također je rekla da prenese svećenicima da joj na tom mjestu izgrade kapelicu.
Bernardici je zapovjedila da se napije vode iz male lokvice koja se pretvara u potok u kojemu su mnogi bolesnici našli ozdravljenje. Zato je ovaj blagdan i proglašen svjetskim danom bolesnika. Nakon više upita Bernardice da se predstavi Gospođa je sa smiješkom odgovorila: "Ja sam Bezgrješno Začeće" što je kasnije proglašeno i kao dogma Katoličke crkve. Gospa je prigodom ukazivanja Bernardici povjerila i tri tajne. 10 godina nakon ukazivanja tj. 1868. Bernardica stupa u Družbu karitativnih i školskih sestara iz Niversa.
Lurd je prodor neba na zemlju, poziv na molitvu, pokoru i obraćenje.
Gospa se za izvršenje svoje poruke poslužila siromašnom i neukom mlinarevom kćerkom. Da smo mi birali, vjerojatno bi izabrali nekoga drugoga. Ali Gospodnji su putovi i misli drugačiji od naših. On, a tako i Majka Božja, izabiru malene i ponizne.
U njihovim očima povlašteno mjesto mogu imati samo ponizne duše. I to je jedna od velikih poruka Lurda.
Neraspadnuto Bernardicino tijelo u Neversu svjedoči i danas kako su Gospodinu mile djevičanske, ponizne i patničke duše.
Lurdske ukazanja potiču cijelu Crkvu na čistoću, skromnost, spremnost na žrtvu te na molitvu i ljubav prema bolesnicima i siromasima.

SVETIŠTE VEPRIC KOD MAKARSKE

Kad su Hrvati pošli na svoje prvo službeno hodočašće u Lurd 1908.g., vidjeli su špilju u kojoj se pedeset godina prije ukazala Bezgrešna Djevica Marija. Tamo su ostavili trobojnicu svoje zemaljske domovine Hrvatske, a vratili su se s nadom u srcu , što je gotovo svaki pobožni hodočasnik tamo osjeti, da Hrvati imaju svoje mjesto i svoju vječnu Domovinu na Nebu.

Biskup Juraj Carić počiva u svom grobu ovdje u Marijinom svetištu. Htio je ovdje čekati uskrsnuće, pod okriljem Bezgrešne, kako mu piše na grobu. On je u tom svetom pohodu Hrvata u Lourd na osobiti način osjetio ljepotu i snagu tog svetišta, pa ga je na neki način htio prenijeti u Hrvatsku. Toliki su u Hrvatskoj na različite načine iskazivali štovanje lurdskoj Djevici- spomenimo samo velebnu crkvu na Žabici u Rijeci – a on je našao jednu prirodnu špilju i okoliš koji mu je na osobit način sličio onom u Lurdu i tu je započeo ovo svetište.

Bit će uskoro sto godina da ovdje, baš kao i na tolikim mjestima gdje se posebno štuje Majka Božja, tolike milosti silaze s Neba. Nije lako pričati o tim milostima. Ako netko na komadić papira napiše ili na neki kamen ureže jednostavne riječi: Hvala ti Majko – i u svetištu to ostavi, tko bi znao što se iza toga krije? Ni Majka ne zna mnogo govoriti, i ne trebaju joj velike riječi. Neka mi se ne zamjeri ova usporedba: Svoju staru majku, koja je do zadnjega bila bistra i voljela pisati pisma, bio sam zamolio da zapiše svoj život i kako je nas rađala i gojila. I počela je i napisala stranicu i pol…i – rekla mi je da- ne znam sada točno što, ali kao to ne može…Tek sam kasnije razumio. Toliko je srce puno, da može samo malo reći. Tako i Majka Božja. Tiho i jednostavno pomaže svojoj djeci. A kad govori, onda govori kratko i jasno, ono najvažnije.

Svetište osnovano 1908 godine o 50. obljetnici lurdskih ukazanja. Nalazi se podno planine Biokovo, blizu Makarske. Prirodna špilja i sav okoliš veoma sliče Lurdu, te narod rado onamo navraća da se pomoli Majci Božjoj. U svetištu je i dom za duhovne vježbe.
PROCESIJA U VEPRICU 100 GODIŠNJICA
STOLJEĆE U povodu jubileja prvi put bit će procesija u kojoj će se nositi Gospin lik
Svetište Vepric proslavit će punih sto godina postojanja
Autor Ivona Ćirak za večernji list

Svetište Vepric 11. će veljače velikim slavljem, na blagdan Gospe Lurdske, obilježiti 100 godina postojanja, a u čast toga jubileja prvi će se put održati procesija u kojoj će se nositi Gospin kip. Bogorodičin kip postavljen je u špilju 8. siječnja 1909. godine i točno je toga datuma, nakon čitavog stoljeća, odnesen na restauraciju.

Statua popucala
Don Alojzije Bavčević, upravitelj svetišta, kazao je da je statua popucala, pa su je odnijeli restauratoru Slavku Alaču u Drašnice.

– Kako bi se kip bolje vidio proširili smo nišu u litici, ali riječ je o neznatnim radovima. Odbijeno je svega 20 centimetara s obje strane – objašnjava don Alojzije Bavčević.

Zanimljivo je da je upravo nevjerojatna sličnost makarske špilje i gudure s onom u Lourdesu bila presudna da se svetište u Gospinu čast podigne pod Biokovom. Prije sto je godina biskup Juraj Carić vodio prvo veliko hrvatsko hodočašće u Lourdes, čija ga je kamena litica podsjetila na onu u njegovu rodnom gradu. Samo svetište, oko kojeg je prije 100 godina posađeno 10.000 borova, mijenjalo je vizure kroz desetljeća, a najviše posljednjih godina, no špilja se do sada uopće nije dirala.

GOSPA LURDSKA U VEPRICU-DALMACIJA-HRVATSKA